Najbolji mentor nikad nije znao da je mentor

Kad razmišljam o ljudima koji su najviše oblikovali moje razumijevanje vodstva, iznenađujuće malo njih nosilo je formalnu titulu mentora. Bili su to kolege, ponekad ljudi hijerarhijski ispod mene, čije su svakodnevne odluke i reakcije, promatrane pažljivo tijekom vremena, naučile me više od bilo kojeg formalnog programa mentorstva.

Jedan takav primjer - kolega koji nikad nije tražio priznanje za tuđe ideje, čak i kad je lako mogao, jednostavno zato što je tako odlučio raditi, ne zato što ga je itko formalno poučio da to čini. Promatrajući ga kroz godine, naučio sam više o integritetu u vodstvu nego iz bilo koje knjige o toj temi.

Ova spoznaja promijenila je kako gledam na razvoj vlastitog tima - umjesto isključivog oslanjanja na formalne mentorske programe, pokušavam stvoriti prilike za ljude da provedu vrijeme promatrajući jedni druge u praksi, jer se neke od najvrjednijih lekcija prenose upravo kroz tu vrstu neformalnog, produljenog promatranja, ne kroz strukturirane sesije formalnog mentorstva.